Latifin insan iz blesave kutije
Nekoć davno, kad se pojavila televizija, rahmetli majka Latifa bojala se spikera. Ne zbog loših vijesti. Bilo je i onda kijameta. Ma ne. Latifu nisu žuljale svjetske krize. Vjerovala je da je novinar vidi. Insan iz blesave kutije. Gleda ona njega, gleda on nju.
Nekoliko decenija kasnije refleks stare majke pokazat će se ispravnim. Izbjegavajući da se presvlači ispred televizora, Latifa je naslutila trendove savremene tehnologije. Stari svijet je bio u pravu kada voditelju, iz ljubaznosti, nije upadao u riječ. Osim kad bi psovali sve po spisku. I njemu i blesavoj kutiji iz koje se javlja.
Latifino vidovito ustručavanje bila je rana reakcija na inovaciju Samsunga: Ovogodišnja generacija televizora slijedi glasovne instrukcije. Iščekujući naredbu, uređaji posmatraju, analiziraju, bilježe kompletnu komunikaciju ukućana. Snimljeni materijal, sve riječi, svi razgovori, porodične svađe i pomirenja bivaju pohranjeni na server.
Kompanija Samsung pošteno upozorava da prikupljene osjetljive informacije prosljeđuje „u ruke trećih lica“. Zbog toga korisnicima preporučuje oprez prilikom privatnih razgovora u dnevnom boravku. Ili, jednostavno, deaktiviranje opcije za prepoznavanje glasa. Špijun iz televizora ograničen je na ton. Pitanja je dana kad će dobiti i sliku.
Zamislivo, dakle, vjerovatno, vijesti na televiziji uskoro će se gledati onako kako se danas informiramo na internetu – kao miks sastavljen iz izvora bliskih interesu gledatelja. Pritom, logično, bit će potreban neko ko će prezentirati sadržaj. Kako se radi o individualnom koktelu – u igru ulazi individualni prezenter.
Takav voditelj će reagirati na raspoloženje, želje, potrebe, osjećaje gledatelja. On će biti više nego voditelj. Znat će koje novosti kad čitati, koje preskakati, pa čak i koje vijesti, zašto ne, ponekad treba i izmišljati. Rasisti, humanisti, nacionalisti, lijevi, desni, penzioneri, omladina, zaljubljeni i usamljeni, svi će doći na svoje.
Medijski homunculus iz vrlih novih televizora izvještavat će, a kako bi drugačije, u 3D formatu. On više neće biti zatvoren u kavez hardware-a. Sjedit će pokraj gledatelja na kauču i opušteno telaliti. Njegov izgled i glas bit će skockani po principima vizualno-fonetske akomodacije. Sve će biti kao da je komšo došao na sijelo.
Bude li to on – imat će dubok glas, biti visok i crn, s velikim, ali tako nježnim rukama. Ako to bude ona – deklamirat će zavodljivo, imati promašen make up, ali duševan, mio pogled. Ići će porcija politike, porcija sporta, dupla porcija crne hronike, i na kraju, još jednom, kratak pregled svega toga, s akcentom na ko je šta rekao.
Hoće li gledatelj moći ući u dublju vezu sa individualiziranim prezenterom vijesti? Zamislivo, dakle, vjerovatno. Njegova pojava bit će u skladu sa seksualnim preferencama gledateljstva. Možda zaista tu i tamo dođe do ljubavne romanse između čovjeka i virtualnog voditelja, spajanja dvije srodno programirane duše.
Opet, jesu li mogući nesporazumi, upiranja prstom, bolni raskidi? Šta ako spiker ama baš nikako ne može podnijeti kraj ljubavne veze? Može li postati silovatelj, noćni vrebač, manijak koji bjesomučno prati publiku u stopu?
I je li to onaj Latifin insan iz blesave kutije?
