Svijet u brojevima
Indijac Prahlad Jani tvrdi da zadnjih 70 godina niti jede niti pije. Osamdesettrogodišnji postač kaže da dušu hrani meditacijom, tijelo jača jogom, da koristi alternativnu energiju, koja mu u obliku božjeg nektara, iznutra, s gornjeg nepca, kaplje ravno u želudac. Posljednje tri sedmice bradati Prahlad Jani nalazi se pod nadzorom indijske vojske. Spektakularni post motre medicinski stručnjaci. U stomaku mršava čudaka doktori do sada nisu utvrdili probavne aktivnosti. Indijac već dvadeset dana niti kaki niti piški. Javnost s velikom dozom znatiželje očekuje kraj eksperimenta. Troškove snosi ministarstvo odbrane. Vojna vrhuška očekuje dragocjene spoznaje o duhu i disciplini čovjeka, konkretne podatke upotrebljive za jačanje oružanih snaga. Kritike stižu od Udruženja indijskih racionalista. Oni smatraju da je Prahlad Jani jedan obični seoski prevarant.
Koliko dlaka je potrebno da bi se izbjegla katastrofa? Aktivisti iz organizacije Matter of Trust čupavo čovječanstvo pozivaju da donira dlake, uz pomoć kojih bi se mogla ublažiti ekološka apokalipsa u Meksičkom zaljevu. Kosa upija naftu. Odziv je fantastičan. Oko 370 000 frizera diljem svijeta, 100 000 salona za njegu i friziranje životinja, kao i brojni pastiri učestvuju u akciji spašavanja prirode. Životinjske dlake, vuna, stari džemperi, krzneni kaputi. Sve ide. Glasnogovornica organizacije Matter od Trust-a, Lisa Gautier, zadovoljna je tonama pristiglog materijala, koga dobrovoljni pomagači u blizini crne bušotine pakuju u najlonske čarape i bacaju u more. Pola kilograma kose upija galon nafte, garantiraju naučnici na licu mjesta. Vrijedna spomena: Organizirana podrška globalnih transvestita. Oni šalju ekstra dugačke najlonke. Sa svih strana svijeta. Bitna pomoć, budući da pokušaj da curenje zaustave ogromnim čeličnim zvonom stručnjacima nažalost nije pošao za rukom.
Digitalni svijet ulazi u novu brojčanu dimenziju. Istraživanja pokazuju, prognoze predviđaju da će korisnici interneta do konca tekuće godine generirati impozantnu količinu digatalnih podataka, prvi put veću od jednog zetabajta. Podsjetimo da jedan zetabajt (ZB) iznosi 1 000.000.000.000.000.000.000 bajtova. Iza ove brojke kriju se planine kompjuterskih podataka u obliku, recimo, fotografija, muzike, filmova, raznoraznih spamova, običnih mejlova, knjiga i tekstova (sličnih ovome). Za neopisivu digitalnu masu jezičari još nisu pronašli prigodne analogne metafore. Prošle godine produciranih, pišljivih 800 0000 petabajtova odgovaraju otprilike memoriji pohranjenoj u kulu DVD-ova, visoku odavde pa do mjeseca i natrag. Nauka najavljuje da će tokom idućih deset godina broj podataka dostići 35 zetabajtova. Put do jotabajta je dug. Bez brige. Ljudska glupost je bezgranična.
Krezavi Kazahstanac Rudolf Kautz protivnicima rado prepričava priču o seljaku koji je izmislio šah. Oduševljeni kralj izumitelju nudi nagradu, a siromah ga vara tražeći da mu se na prvo polje šaha stavi jedno zrno riže, na svako naredno duplo više od prethodnog. Kralj pristaje. Tek kasnije shvata fol. Izlizanu matematičku anegdotu naučenu na ruskom Kazahstanac Rudolf Kautz rivalima sa one strane šahovske table svaki dan prepričava na mucavom njemačkom jeziku, na platou ispred velike katedrale u Kelnu. Beskućnik Rudolf igrajući šah zarađuje novac. Muku je teško izraziti u brojevima. Jedna partija košta 50 centi. „Bitte schön!“ Posao dobro ide. „Ne moram pobjeđivati. To je moja prednost.“ Rudolf puši loše cigare, putuje Njemačkom i igra šah. Penzija, žena, dvoje odrasle djece. Jer mora vratiti dugove. Jotabajt u eurima. Krug dima iz njegovih usta veća je zagonetka od sve i jedne nule u svijetu beskorisnih brojeva