Šimšir gerila
Mušterije cijene kvalitetnu robu. Njemačke ratne helikoptere (Daimler), podmornice (Thyssen-Krupp) i tenkove (KMW). Nakon pada američkih tornjeva, Berlinska republika udvostručila je izvoz oružja, navodi švedski institut SIPRI (Stockholm International Peace Research Institute). Na njemačku pušku (Heckler & Koch) svijet se oslanja. Posebno otkad je globalno poznato da teroristi čuče iza svakog grma. Turban na glavi Talibana – produžena spirala hladnog rata. Udio ovdašnje vojne industrije na svjetskom tržištu: 11%. Ispred nje Rusija (23%) i Sjedinjene Američke Države (30%). Glavne germanske pazarlije: Turska, Grčka i Južna Afrika. O Turskoj i Grčkoj sve znamo. Zanimljivo, međutim, da se među najbitnijim kupcima njemačkih ratnih strojeva nalazi domaćin svjetskog prvenstva u fudbalu 2010. Protiv koga Južna Afrika priprema rat saznaćemo sigurno od opširno pripremljenih, temeljito informiranih sportskih komentatora, za vrijeme utakmica. Kada lopta bude bila u autu. U poluvremenu. Ili nakon jednog sasvim ružnog faula:
„Poštovani gledatelji, iskoristićemo sudijski prekid kako bi Vam skrenuli pažnju na to da, u biti, svako svjetsko prvenstvo, pa tako i ovo, prvenstveno reciklira iluziju civilizacijskog napretka, hrđavu autosugestiju da kroz fudbal kompenziramo međunarodne konflikte, pratvarajući potencijalne sukobe u bezopasno šutanje na travi. Da to nije tako proizilazi iz aktualnih statistika upravo pristiglih iz Hamburga od Univerzitetskog naučnog kruga AKUF. Na globalnom terenu trenutno se odigrava tridesetak krvavih ratova. Od 1945. godine do danas brojka prelazi 200, a ukupna cifra godišnje raste u prosjeku za jedan rat. Sudija je dao znak. Zbog toga Južna Afrika nabavlja oružje. Prije nego što lopta bude vraćena u igru, preostalo je još samo da citiramo njemačkog štopera Theodora W. Adorna, filozofa koji civilizacijski napredak ipak ne dovodi u pitanje. Ali samo u jednom slučaju. U onom koji nas pravolinijski vodi od praćke do megabombe.“
Ekstremisti i paravojne formacije cijene njemačku robu. Na policama poljuprivrednih prodavnica sljedbenici globalnog pokreta „Guerilla Gardening“ sasvim legalno nabavljaju municiju. Humus, sjemenke, sadnice i ručne bombe filovane raznim košpicama. Radikalni vrtlari botaničke kuršume ilegalno ispaljuju po ulicama, trotoarima i zapuštenim parkovima svog grada. Međunarodni pokret trenutno broji oko 19 000 gerillosa iz 40 zemalja. Pokretač pokreta zove se Richard Reynolds. Vrtlarski Che Guevara iz Londona. Autor botaničkog manifesta „Guerilla Gardening“ građane poziva da putem spontanih partizanskih akcija sade cvijeće, uljepšavaju urbani prostor. „Biljke su srž našeg vojnog arsenala. Naše bombe, naša municija. Sjemenke su efektivnije od oružja za masovno uništenje. Pod povoljnim uslovima njihov DNA nezaustavljivo eksplodira životom“, proklamira se između ostalog u botaničkom manifestu.
Guerilla Gardening, iako 30 godina star, zahvaljujući internetu doživljava istinski boom. Reynoldsova uputstva za pravljenje eksploziva dostupna su širokim masama. U Njemačkoj aktivisti pretežno napadaju u Mühnchenu, Essenu i Berlinu. Na javnoj parceli „Ružičasta ruža“ u Berlinu jednom prilikom došlo je do sukoba između snaga policije i ekstremnih gradskih baštovana. U Austriji zabilježen slučaj subverzivnog Bečlije koji je u pepeljaru U-Bahna uspio usaditi žuti cvijet kadifice. Nepoznati Englez, kao opijen, tutnji autoputem, spuštena prozora, raspršujući sjemenke maka. Novi teroristi ne kriju se iza grmova. Oni ih sade. Sve su hrabriji. I imaju podršku javnosti. Berlinski institut za ekologiju gerili savjetuje da jestive biljke ne siju slijepo i svugdje, upozoravajući da je kontaminacija tla lako prenosiva. Divlji uzgoj sezonskog povrća se ne preporučuje. Trovanje vrtlara bilo bi pogubno za civilizaciju.
