Kraljevstvo za klik
Bizaran primjer direktne internet demokratije u Sjedinjenim Američkim Državama: Kolebljiva trudnica od posjetitelja bloga «Birht or not» tražila da glasaju za ili protiv abortusa. Rezultat indikativan. Za porođaj glasalo 22,03%. Opciju pobačaj kliknulo 77,97% korisnika. Glasanje traje do 9. decembra tekuće godine. Do tad u Minnesoti neodlučna žena ima pravo legalno abortirati. Vijest o etički sumnjivom upitu pustila je digitalne krake, začela diskusiju, trač, furtutmu u blogosferi. Pfui Teufel. Kako može? Zašto ne? Jedni su bili pro. Drugi kontra. Sve dok neko nije provalio patku. Bio je to jedan veliki neukusni fejk, sramotni lov na klikove (attention whoring), objavljuju naposljetku novinari CNN-a. Olakšanje diljem mreže. Gorak okus za sobom ostavlja oko dva miliona glasova izbrojanih tokom degutantne kompanje.
Onesviješteni korisnici interneta koji se smatraju dovoljno osviještenim da putem kompjutera glasaju za ili protiv embrija u stomaku nepoznate žene, slični su onima koji ovih dana u Njemačkoj naglašeno brkaju sferu nečega što se zove javni prostor s onim čime nas ideološki latentno šopaju kompanije poput Google-a, Apple-a ili Facebook-a. Aktualni slučaj: Nakon što je servis «Google Street View» u Berlinskoj republici pušten u pogon, u virtualnim prikazima ovdašnjih gradova otkrivamo, osim detaljno usnimljenih ulica, oko 250 000 zamagljenih objekata. Što kuća, što garaža, što vrtova, anonimiziranih od strane Google – na zahtjev ljudi koji baš nisu imali želju da im ineternet prolaznici zaviruju u pendžer. Ništa loše u tome. Horor nastaje onda kada u mreži zamagljeni objekti u Essenu, u stvarnom svijetu jednog jutra osvanu izrešetani sirovim jajima.
Počinitelji su bili, naravno, radikalni fanovi firme Google. Kako možemo biti sigurni? Lako. Pronađeni su im tragovi. Naljepnice na poštanskim sandučićima: «Google is cool». Osim pobješnjelih internet aktivista koji imaju jaja, njemačkim ulicama trenutno ordinira svojevrsna foto gerila. Posionirani korisnici Street View-a zamagljene kuće nanovo fotografiraju kako bi ih naknadno, putem određenog programčića, mogli vratiti, tačnije, prošvercati natrag u mrežu. U skladu s demokratskim principom: Kliknem ti se na kuću! Zabluda leži u pogrešnom shvatanju javnog prostora. Agresija zavedenog subjekta proizilazi iz naivnog idealizma, simulirane Google javnosti, koja pogrešno sugerira da uslužuje interese planete. Džoker pitanje za publiku: Zašto bi vlasnik bilo koje privatne kompanije zastupao javni interes a ne svoj?
Završimo samokritično. Kad nam već ništa drugo ne preostaje. Jašta. Pisci i novinari također prodaju duše. Za klik više. Vrijednost pisanog slova više zavisi od veličine nervoznog čopora, spontano konsteliranog broja posjeta. Nego od potencijala tamo neokg jednog ali vrijednog čitatelja. Drugim riječima, ovaj tekst na slobodnom tržištu vrijedi stotinu puta više, kada ga pročita sto ljudi koji me ne razumiju. Nego kad ga pročita jedan čovjek koji konta u čemu je fol. Jedan čovjek koji možda kuži da i ja zastupam svoje interese. Da je i meni stalo do njegovog klika. Da ga i ja zavodim. Ovdje. Na Zapadnom Balkonu. Dok posmatram zamagljenu javnost. Prvi snijeg na zgradama, kućama i garažama u Kelnu. Led u saksiji. Svijet poklopljen decembrom. Iznenadnu promjenu vremena. Sve je ovo (uključujući Wikileaks) moja draga tetka Nisa predosjetila, kada ju je prošle sedmice u Sanskom Mostu s leđa zasvrbio ben.
