Kihanje dozvoljeno!

U Njemačkoj uhvaćen na djelu, vozač koji tokom vožnje koristi mobilni aparat (ukoliko ne posjeduje opremu za telefoniranje bez anganžmana ruku) dužan je platiti kaznu. Iako jednako odvlači pažnju, kihanje za volanom ipak ostaje dozvoljeno. «U slučaju prometne nesreće prouzrokovane kihanjem ovdašnje osiguravajuće kuće preuzimaju naknadu štete», javlja Norbert Stand, pravni stručnjak u oblasti saobraćaja iz Osiguranja Zürich. Lijepa vijest u povoljnom trenutku. Vrijeme godišnjih odmora. Leti polen. Putuju turisti. Svaki peti Nijemac ugrožen. Kada vozi automobil.

Alergičaru za volanom nije lako. Nos na cesti otima se kontroli. Usta grče. Oči suze. Rizik sudara raste. Kad maramica prhne u paramparčad. Pahuljice papira sabotiraju pregled vožnje. Najmanji problem. Štaviše, situacija se zaoštrava kad ih nestane. Kako bi smanjili vjerovatnoću da budu uvučeni u incidentnu situaciju (sudar u slijedu) kihajućim šoferima preporučuje se paket više. Osim toga, eksperti predlažu veći razmak između automobila i vozila ispred. Uobičajno pravilo za procjenu sigurnosne distance: Odrediti fiksni znak pored puta. Kada vozilo ispred prođe mimo istog ra-zgo-vije-tno brojati: dvadesetjedan, dvadesetdva, apcihaaaaaaaaaa!

Oprez! Ko kiše ne ujeda. Alergičari na četiri točka nisu glavni kreatori saobraćajnih nesreća. Pažnja vozača najčešće biva ometena s vana, navode statističari. Optužbe na račun kihača nisu ništa novo. Sjetimo se denuncijacija u ozračju ptičje gripe. Većinsko stanovništvo ružno se ponijelo. Prezir, kleveta, diskriminacija slična onoj iz srednjeg vijeka, kada se pretpostavljalo da je kihanje predstavnik kuge. Najmlađi dokument paranoidnog straha, neočekivano, pronalazimo u Norveškoj, tokom procesa protiv Andersa Breivika. Nesretna majka opisuje prve promjene u ponašanju sina 2006. godine: «Zabranio je da kišem.»

Neko ne smije. Neko mora. Pa ga zbog toga ubiju. Majmuna prćasta nosa. Otkrila ga grupa švicarskih naučnika, negdje, u planinama Burme. Kako su ga pronašli? Sačekali da padne kiša. Čuli kako majmun kiše. Nos nove vrste gleda prema gore. Prinuđeni su da kišu. Kad se oblaci otvore. Kapljice zapljusnu nozdrve. Jedan oblik alergije – na vodu. Odozgo. Vole ga biolozi. Sačekaju domaći lovci. Preostalo tri stotine individua. Biće iz Burme izumire kišući. Utjeha majmunu: Internacionalni institut za istraživanje specija (IISE) čudesno stvorenje slavi kao najneobičnije otkriće godine. Bolje da su mu poklonili automobil. Pa nek zdimi. Tamo gdje je kihanje dozvoljeno.

U narednom broju: Češkanje zabranjeno!