More DW Blogs DW.COM

Zapadni Balkon

Piše: Amir Kamber

Ideološka dijeta Pčelice Maje

Pčelica Maja se ovog proljeća vraća na male ekrane – u dijetalnom 3D dizajnu. Trbuh ravan ko tambura. Teško ih je prepoznati. Omršavjela Maja, prepolovio se Pavo. Poremećaj apetita? Višak stvarnosti – manjak oblina.

Crtež na čestitci koju kćerka prima za prvi rođendan: Bosanski ćevap u bojama Borussije iz Dortmunda. Gore dva pipka, dole stomačić i po. Bucmast obraz, širok osmijeh. Na leđima krilce. To je ona. Pčelica Maja. Nostalgično sarajevsko izdanje. Bilo pa prošlo. Pčelica se ovog proljeća vraća na male ekrane –  u dijetalnom dizajnu. Trbuh ravan ko tambura. Teško ih je prepoznati. Omršavjela Maja, prepolovio se Pavo. Poremećaj apetita? Flaster za skidanje sala? Psihički problem? Pretjerana tjelovježba? Akupresura? Anoreksija? (Ja bih njima pite.) Njemački, belgijski i francuski kreatori (ZDF, Studio 100, TF1) dijetalni lifting karaktera pravdaju formatom. Novih 78 epizoda rađene su u 3D tehnologiji. Dubinska oštrina slike. Digitalni štih. Višak stvarnosti – manjak oblina. To djeca danas traže.

Tokom minulih stotinu godina drska Pčelica Maja doživljava razne medijske metamorfoze. Krenimo redom. Izlegao iz glave književnika Waldemara Bonselsa („Pčelica Maja i njene pustolovine“, 1912.) hrabri germanski insekt postaje popularan u košnici Prvog svjetskog rata. Džepni bestseller. Čitali ga vojnici po rovovima. Čitala ga djeca po kućama. I obrnuto. U prvoj polovici 20. stoljeća Bonsels spada u najprodavanije pisce u Njemačkoj. Prevedena na 40 jezika Maja osvaja stripove, slikovnice, radio drame, crtane filmove. Vrhunac karijere dostiže nakon što joj 1976. godine američki dizney crtač Marty Murphy poklanja izgled kakvog pamtimo. Serija komercijalnih crtića nastalih kao rezultat njemačko-austrijsko-japanske produkcije zaokružuje internacionalnu slavu „male pčele što kroz let sva u čudu gleda svijet“.

Alegorija o insektima i ljudima

Srž kulturnog produkta „Pčelica Maja“  razotkrivamo u nijemom filmu iz 1924. godine – snimljenom negdje u Berlinu. Glavnu ulogu igra stvarna, živa, 3D pčela. Kamera prati roj. Ulazimo u košnicu. Posmatramo tobože Maju u razredu učiteljice Kasandre. Nekoliko okvira dalje, novopečena „matica kraljica“ zauzima tron. Njena pojava će podijeliti narod pčela. Mnoge od će svoju sreću potražiti u prognanstvu. To saznajemo iz međutitlova ove prilično jezive životinjske dokufikcije iza koje stoji otac Pčelice Maje lično – Waldemar Bonsels. O njemu ne trebamo ništa više reći, osim da je svoje knjige potpisivao sa „Heil Hitler“. O izvornom tekstu („Pčelica Maja i njene pustolovine“) također ne bi trebali ništa više kazati, osim da završava krvoprolićem – pčele vode i dobijaju rat protiv stršljena, nema ranjenih, nigdje zarobljenih, samo mrtvi.

 Militantni korijeni mita o Pčelici Maji u digitalnom, ovoproljetnom, 3D izdanju gotovo su neprimjetni. Za razliku od već donekle sterilizirane verzije iz 1976. godine, čak ni livada više ne predstavlja mjesto stradanja. Mršuljava učiteljica Kasandra u košnici svojim pčelicama ne pokazuje slike zlih stršljena, niti ih plaši pričom o strašnoj žabi koja džinovskim jezikom davi radoznale pčele. Pa ipak. Mit o Pčelica Maji 2013. jednako je okrutan. Zato što reproducira nacističku alegoriju o insektima i ljudima.  Žaoku pseudo-perfektne digitalne animacije prepoznajemo po tome što je nema. To ne znači da nije otrovna.

Autor: Amir Kamber

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić- Šestić

Date

11:40 am

Share