Primarna akumulacija sekiracije
Sekiracija vrijedi više od brige, košta manje od gnjeva. Sekiracija nije afekt, slijepa emocija, slučajan impuls. Sekiracija je mentalna tehnika, vježba duha, trening mozga. Sekiracija je prvi paragraf ugovora o distribuciji informacija prema kojem privatna sfera spada pod režim mahale.
Sekiracija baca ključ prije prve kafe. Ko se u Sarajevu želi nasekirati – mora rano ustati. U sedam ujutro na vrata dolaze majstori, obnavljaju strujne kutije, mijenjaju brojila, navrli hiltom štemati zid, monstrum od bušilice, bez brige, radimo cijelu ulicu, krenuli smo odozgo, sad smo tu, zašto se niste najavili, ne sekirajte se, komšija, sutra će doći kolege i uraditi finu.
Sekiracija djeluje između nenajavljeno srušenog i očekivano neobnovljenog. Sekiracija je crta između neostvarene prošlosti i upitne budućnosti, dokaz da sadašnjosti postoji, makar u vidu ograničenja. Sekiracija programira pogled na svijet. Sekiracija se odvija iza zavjese negacije: «nemoj se sekirati, ma šta se mi imamo sekirati, nismo ludi da se sekiramo».
Sekiracija je znanje s ruba tanjira za koje u aščinici kod Hadžibajrića kažu da je zlata vrijedno, inovacija, baš kao i smrt, uvijek, dolazi s margine. Sekiracija je socijalni kapital kapitulacije, trik kako izigrati historijsko poniženje, prihvatiti globalni poraz tako da na nivou mjesne zajednice Mošćanica izgleda kao trijumf. Način, dakle, kako presjeći vrpcu logike i pomiriti se s tim.
Šta je, zapravo, vrijedno sekiracije? Sekiracija nije u novinama, nema sekiracije ni u politici, nema je u ljubavi. Zar se zbilja neko iskreno sekira zbog fudbala? Poštena sekiracija je nešto drugo. Safet Sušić nije selektor naše sekiracije. Iza nje stoji druga vrsta gentlemana. Tržišna vrijednost sekiracije je njena otmjena čaršijska promašenost – oblik redundancije kod koje je svako slovo, ipak, važno.
Skrivene funkcije sekiracije: Osim individualne terapije i socijalne njege, sekiracija stabilizira dinamično tržište nerada, stvara, dakle, idealne uvjete za komunikaciju okrenutu samoj sebi. Shodno tome, u svjetlu napretka koji nužno vodi prema vladavini umjetne inteligencije, ovdje imamo posla s ljudskim faktorom čija komunikacija škartira egzistenciju onoga koji komunicira.
Sekiracija, otprilike, posluje kao mesnica na Sedreniku. Sekiracija nema ni budžet ni strategiju. Sarajevska sekiracija od otpadaka smisla stvara kolektivni identitet, samonezadovoljnog pacijenta. Opet, u kontekstu tehnologija koje dolaze («internet stvari» ) mašinama neće biti potrebni ljudi. Sekiracije može biti model za krajnji udar savremenog kapitalizma – avatiziranje konzumenta.
Zbog manjka prostora za pohranu CERN u Švicarskoj gotovo 99 % informacija šalje u digitalnu nirvanu. Suprotno tome, sarajevska mahala ništa ne zaboravlja. Njena sekiracija koristi beskonačnu memoriju. Od suvišnih podataka komšiluk svaki dan pravi kompot. Odatle interes za Sarajevo. Tako objašnjavamo koncentraciju revolucionarnog IT-a u dolini Miljacke, koju već sada zovu „Sekiration Valley“
