Balkonska nesreća u Australiji. Sedmi sprat. Mladić pao sa gelendera. Na mjestu mrtav. Žrtva globalnog trenda. “Planking” uzima danak. Momak je mislio postaviti fotografiju na facebook. Nije uspio. “Planking” je modi. Izabereš zanimljivu lokaciju. Spustiš ruke niza se. Zalegneš glavom prema dole. Ukočiš se kao daska (plank). Kao mumija. Kao superman u letu. Zamoliš nekoga da te uslika. U kadi, na biciklu, na dimnjaku, na banderi. Na hidrantu. Na željezničkoj pruzi. “Plank on, plankers!” Pod vodom. Na konju. Na džambo plakatu. U pustinji između dvije grbadeve. Na gradilištu u kašici kašikara. Na golf travnjaku sa zastavicom u stražnjici. Svakih nekoliko minuta nova fotografija. Na stranici facebook grupe “Planking Australia” preko 100 hiljada fanova. Kreativna masa. Neko zakačio crnobijelu sliku koncentracionog logora. Leš do leša. Dadao odvratan komentar: “6 miliona Jevreja ne griješe.”

Bezvezni vic. Sloboda interneta. Plankeri vjerovatno vuku korijene iz Velike Britanije (The Lying Down Game), odakle su preko Japana zarazili Australiju. Geografija nije toliko važna. Zagonetku uspjeha treba tražiti u specifičnosti virtualnog prostora. Kako je moguće da blesavost poput plankinga u mreži zadobije toliko pažnje? Zašto upravo ova blesavost a ne neka druga? Konkurencija je velika. Originalna ideja? Duh vremena? Hiljade plankera, koji svakog dana dobrovoljno objavljuju autoportrete gluposti, vjerovatno se osjećaju dijelom jedinstvenog globalnog pokreta. Plankers just want to have fun. Internet stručnjaci fenomen objašnjavaju pojmom mrežni “mem”. Dociraju kako se vecevi, slike i misli na internetu razmnožavaju poput bioloških gena – u skladu s tezama Richarda Dawkinsa i njegovim modulacijama teorije evolucije. Mem kao vantjelesni gen. Egoistična informacija, ideja, melodija ili fotografija izložena procesima replikacije, varijacije i selekcije.

Zgodna teorija. Ali po čemu je mem plankinga jači od drugih? Šta bi bila njegova evolucijska prednost? Količina besmislenosti? Zalegla žena na odskočnu dasku iznad mutnog bazena. Muž je uslikao. Objavili fotografiju na facebooku. To baš nekako i ne ide pod ruku s pametnim tezama Dawkinsa i ekipe. Slabu tačku teorije “mrežnih mema” valjda pronalazimo u sociopsihološkoj složenosti ljudske komunikacije u kombinaciji sa selektivnom nepredvidivošću interneta. Evolucija u cyber prostoru drugačije fercera. Ovdje često ne opstaje inteligencija jata – već upravo njena suprotnost. Roj korisnika ponaša se konstantno proizvoljno. Ali uvijek predvidivo blesavo. Svakako, ono što nije slučajno jeste ideološko-medijski okvir, platforma poput facebooka, koja putem formata ujedno proizvodi sadržaj. Međutim, nažalost, iako bi zaključak bio vrlo elegantan – ne možemo reći da su facebook i co. krivi, kada daske koje ljudima fale u glavi otkrivamo na internetu.

Ćelavi čikica, kao crni leptir, ukočeno balansira na rubu akustične gitare na vrh kombija. Mišićavi golać na krovu. Ohoho. Tetovirani internet junak leži na haubi policijskog vozila. Ljepuškasta djevojka spala s konja na magarca. Plavokosi planker spektakularno pozira na četiri boce piva. Ne vidi se dobro. Možda je čak votka. Bila. Flaše su prazne. Zna se ko ih je popio. Mladić koji je na početku ovog testka pao sa sedmog sprata u Australiji također je pronađen u alkoholiziranom stanju. Jedan razlog za uspjeh mrežnih mema leži na dnu boce. Sedam spratova niže. Bolničari hitne pomoći ga nisu mogli spasiti. Eno ga nesretnik sad plankira šest stopa ispod zemlje. Onako kako bog zapovijeda. S glavom naprema gore. A tako je malo falilo da i njegova slika bude na internetu

Njemačka je zemlja šparoga. Uglavnom pitomih. Prvenstveno onih bijelih, koje se uzgajaju ispod tamnih plastičnih folija. Da ne bi pozelenile. Uz mašinski fudbal, preciznu tehniku i spekulativnu filozofiju, kultura šparoge zaslužuje postati internacionalno priznato opće mjesto – kada govorimo o Berlinskoj republici. Kraljevsko povrće (Königsgemüse), štange proljetnog povjetarca (Frühlingsluft in Stangen) ili jestiva slonovača (essbares Elfenbein) Germane zapravo stoljećima inspirira. Šparoga prispijeva od kraja aprila do kraja juna, ovisno od lokalnih vremenskih prilika. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, zona šparoga pokriva veličanstvenih 16 700 njemačkih hektara. Godišnje berba: 55 000 tona. Pretočeno u novac: 175 miliona eura. Povrće broj 1 u državi.

Šta objašnjava uspon šparoge? Okus nikako. Jer je bljutava. Ponekad vrlo žilava. Opora. U blizini planetarnih velesila kao što su meso jaje i krompir šparoga dobija na značenju. Platno projekcije. Blijedi kontrapunkt koji kao takav postiže željeni efekat. Da li je to tajna njena uspjeha? Nije. Kinezi su je, kažu, 3000 godina prije nove ere, slavili kao lijek protiv suhog kašlja, čireva i oteklina. Grci su, vele, prije 2500 godina uzgajali šparogu (asparagos), koristeći je također u ljekovite svrhe, ali za drugačije simptome – između ostalog protiv zubobolje. Rimljani je počeše prvi uzgajati u velikom stilu (Dioklecijan). Francuzi su bili ti koji su je tokom 15 stoljeća koristili za podizanje potencije. Afrodizijak za mase.

Mitologija šparoge naglašeno je sumnjiva. Iako Francuze možemo razumjeti. Budući da nas šparoga oblikom i karakterom podsjeća na tanano muško spolovilo. Pogotovo one s ružičastim vrhovima. Međutim, najkasnije nakon vijesti o njemačkom „Ratarskom institutu Leibniz“ u Potsdamu čitaocu postaje jasno da ovdje nešto ne štima. U institutu nazvanom po njemačkom univerzalnom duhu Gottfried Wilhelm Leibnizu ovdašnja poljoprivreda ispituje kvalitet domaće šparoge. Pomoću vrhunskih sprava ratari vrše analizu rezonance. Istražuju da li je povrće šuplje ili ne. U tu svrhu sićušni elektronski čekići lupetaju po bijelim štangicama. Telegrafiraju Bogu da čuva šparogu. U laboratoriju na istoku Njemačke. Rezultati služe kao podloga za odabir, sortiranje i izdvajanje nepravilno izraslog povrća.

Iza šparoge stoji industrija mnogo veća od one koja organizira Eurovision Song Contest u Düsseldorfu. Bajke, basne i narodne priče o ljekovitom, kraljevskom produktu, koje navodno, između ostalog, pomaže pri razbijanju bubrežnih kamenaca, koristi se kao motor masovnog konzuma. Naravno, ništa protiv šparoge kao takve. Može to i u rižoto. No, bilo bi dobro ne zaboraviti potplaćene čete proletera koje svakog proljeća, za sitan novac, diljem Njemačke, zgrbljeni presađuju, čupaju, zabadaju i beru šparoge. Često, sezonski radnici iz istočne Evrope. Da nema radnika iz „banana republika“ kako bi bilo „Zemlji šparoga“? Bez ljudskih robota raspoređenih na 16 700 hektara. Sluge šupljeg konzumizma. Globalni princip. Za koga god ove godine budemo glasali na Evroviziji – glasaćemo za šparogu!

Različite kulture – ista poslovica. U Turskoj kažu: «Bolje danas kajgana – nego sutra kokoška.» U Rusiji: «Bolje sjenica u ruci – nego roda na grani.» U Danskoj: «Bolje srdela na mom tanjiru – nego tuna na tvom stolu.» Srodnost izreka ukazuje na univerzalni prostor ljudske spoznaje. Istovremeno, metaforičke varijante upućuju na svjetonazorne pregrade u sehari globalnog iskustva. Filozofija, nauka i novinarstvo nalažu da prebrodimo kulturološke prepreke. Neka nam Papagaj de Cologne bude od pomoći. Iz kaveza izbjegla ptica sveznalica, redovni posjetilac Zapadnog Balkona, u narednih nekoliko redova vješto navigira interkulturalnim bespućima sve komplesnijeg svijeta.

– Dobar dan, papagaju univerzalni!

– Ne hvali dana prije večere.

– Obama uganjao Osamu. Kako su ga pronašli?

– iPhone 4

– Oprah Winfrey se pita: Da li je rat protiv terorizma završen?

– Konji nade brzo galopiraju. Magarac iskustva u mjestu njače.

– Aferim, ptico šarena.

– Ne hvali dana prije večere.

– Politički arheolog Ian Morris, stručnjak za razdoblje od ledenog doba do danas (autor knjige «Zašto Zapad vlada svijetom») predviđa najveće civilizacijske promjene u istoriji čovječanstva – tokom predstojećih 100 godina. Planeti prijeti kolaps. Razlog za paniku?

– Dobro vino i lijepa žena – dva su najljepša otrova.

– Sviđa mi se tvoj smisao za humor.

– Ne hvali dana prije večere.

– Dugo je čekala. Da li će William ostati vjeran do kraja?

– Ni djevojke prije jutra.

– Šta je zapravo tajna vječne ljubavi?

– Voli me da te mogu voljeti.

– Je li to kod mene ili kod tebe zazvonilo?

– iPhone 4

– Papagaju, zašto već ideš? Od tebe se mnogo očekuje.

– Mudrac sve svoje sa sobom nosi.

Digitalne zmije izbijaju iz zemlje. Hakeri napali Sony. Ukradeni podaci 77 miliona mušterija. Imena, prezimena, datumi rođenja, mejlovi, lozinke, možda čak i detalji kreditnih kartica. Ko je kriv – onaj ko je dao, ko je krao ili onaj ko nije pazio? Vjerujmo policiji. Ona zna šta radi?

Američki saobraćajci u Mičigenu testiraju uređaje za kontrolu podataka na mobitelima. Zaustavljeni vozač na uvid daje papire i telefon. «Vozačka, saobraćajna, mobitel, molim!» Džepni aparat «Ufed Physical Pro» sa čipa isisava kratke poruke, slike, filmove i GPS informacije. Mičigenski čuvari reda i firma «Cellebrite», fabrikant digitalnog datojeda, u preuzimanju privatnih podataka ne vide ništa sporno. Američka unija za prava građana (ACLU) izlazi na barikadu. Nevladina organizacija smatra da je paušalno skidanje podataka s mobilnih telefona ilegalno. Poziva se na 4. Amandman (Amendment IV), zakon o zaštiti od nesrazmjerne pretrage građana. Sudska parnica predstoji. Ali policajci su već na cesti. Michigan State Police (MSP) trenira strogoću. Jedan dva. Opsasa. Da ne bude sve kako ja hoću.

Neka bude sve kako Apple hoće. Steve Jobs daje časnu riječ da kompanija ne narušava privatnu sferu korisnika. U ozračju afere «Locationgate» valja tetošiti javnost. Internet stručnjaci Pete Warden i Alasdair Allan otkrili su maskirane fajlove – u koje iPhone i iPad (3g) ispod stola pohranjuju informacije o kretanju vlasnika. Pri sinhronizaciji, odnosno tokom backup-a, informacije automatski prelaze na matični kompjuter. Iz geografskih koordinata nastaje nešto kao lični profil svakodnevnog kretanja. Skandal? Naprotiv. Čak zabavno, komentiraju fanovi pametnih telefona, braneći nagriženi imidž «Jabuke» Pored toga, poznato je da i Google putem Androida bilježi kretanje korisnika. Pa šta. «Commen practice». Uobičajna procedura.

Jeste. Malo sutra. Lični podaci, koje policiji i kompanijama prepuštamo na milost i nemilost, mnogima danas ne predstavljaju konkretnu opasnost. Međutim, zrnom mašte, nije teško zamisliti tamo neku godinu 2084. Iskaznice, platne kartice, zdravstvene knjižice, telefonski i komjuterski čipovi tada će, vjerovatno, biti okupljene na jednom centralnom nosaču informacija. Recimo na ramenu. U obliku sitne tetovaže. Bijele vrpce. Ili žute zvijezde. Historijski gledano, vrlo je izvjesno da je politička situacija tek načetog stoljeća sasvim neizvjesna. Moguće da će neke od skorih generacija živjeti u novim totalitarnim sistemima. Opunomoćena vanrednim stanjem policija će analizirati digitalne profile građana, kako bi utvrdila njihovu političku orijentaciju. Digitalni forenzičari sigurno će biti u stanju iz geografskih i ostalih podataka zaključiti da li je neko strani element ili ne. Na osnovu toga moći će se odlučiti ko je za logor, a ko ne.

Isuviše mračna prognoza? Može biti. Ako su Apple, Google, Sony i Facebook garanti napretka, onda ne treba strijepiti ni od digitalne policije. Dobroćudna i nauružana. Njihov poziv ima mana. Kao nedavno u Frankfurtu, kada je šest policajaca pretražilo kancelarije nevladine organizacije «Attac». Aktivisti su na sebe skrenuli pažnu tako što su na internetu objavili brizantne dokumente o financijskom sunovratu Bavarske pokrajinske banke (Bayerische Landesbank). U namjeri da konfiscira vruće dokumente, policija tokom pretresa shvaća da su papiri zapravo digitalne prirode. Zbog toga u pomoć stižu dvojica kompjuterskih stručnjaka u plavim uniformama – kojima također ništa ne polazi od ruke. Jer ne znaju baratati Linuxom. Konačno, policajci skidaju željeni dokument – i to direktno sa internet stranice njima sumnjive organizacije. Rade, dakle, isto ono što su mogli učiniti sa Sjevernog pola. Da nije datoždera iz Mičigena – grohotom bi se smijali.

U Njemačkoj izbrojano 4 miliona poljskih zečeva. Popis vršili lovci. Dobrovoljci akciju izveli noću. Tada su zečevi aktivni. Rotirajući reflektori do zore su osvjetljavali polja i livade. Jedan lovac upravlja volanom. Drugi kroz prozor uperio reflektor. Umjetnim svjetlom obasjane oči zečeva specifično cakle. Na volonterima je da zabilježe njihov broj. Naučnici ih dijele kroz dva, uzimaju u obzir pretraženu površinu. Tako statistika dolazi do prosjeka. U istočnoj Njemačkoj, na prostoru Brandenburga 7 komada po kvadratnom metru. U pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija u mraku svjetlucaju 64 okca, ukupno 32 zeca. Zabrinjavajući rezultat. Populacija već decenijama u padu. Intenzivna poljuprivreda Dušku Dugoušku uništava životni prostor. Sve je manje djeteline, mrkve i maka. Sve više hibridnog kukuruza.

Popisivači zečeva došli bi do boljeg rezultata da su brojali čokoladne primjerke. Kelnska fabrika «Rasch» proizvodi 30 komada u minuti. Uskrsna dekoracija štanca se u specijalnoj mašini «Fi», fantastičnom uređaju za pakovanje «šupljih predmeta zahtjevne geometrije», kako navodi Tina Gerfer, unuka izumioca, generalna direktorica preduzeća «Rasch», vodećeg po ovom pitanju na njemačkom tržištu, na kojem preko tezge godišnje pretrči 130 miliona čokoladnih zečeva. Plavih, žutih, zelenih, crvenih. Zeko fudbalskom dresu. Zeko sa štapom u ruci. Zeko u igri s djecom. Najljepši egzemplari mogu se posjetiti u Čokoladnom muzeju u Kelnu. Njemačka industrija slatkiša uspješno je domesticirala uskrsni simbol plodnosti i sreće. Isusa koji iz smrti iznosi život.

Haleluja. Zečevi od krvi i mesa, također, imaju sladak imidž. Vole ih u SAD-u. Slave u Kini. Međutim. Traumatizirani hrišćani na Novom Zelandu njeguju drugačije bilateralne odnose. Svake godine na proljeće Novozelanđani hrle u Veliki lov na uskrsne zečeve («Great Easter Bunny Hunt»). Naoražana masa na otoku Otagu prošle godine upucala ukupno 24 216 zečeva. «Ove godine obaramo rekord», radosno nagovještava Dave Rumsey, ogranizator hajke. Zec ovdje važi za štetočinu prvog stepena. «Jer deset zečeva pase kao jedna ovca», tvrde farmeri. Nikako im stati u kraj. Tamanili ih arsenom. Trovali jabukama i mrkvama. Gušili plinom. Novozelandske organizacija za zaštitu životinja SAFE tek tiho protestuje: «Molimo Vas da zečeve ubijate ljudski!»

Popisu zečeva ni smije nedostajati morski zec. Stvorenje, koje biološki ne pripada istoj vrsti, u simboličkom smislu, pak, predstavlja zeca svih zečeva. «Aplysia californica» zapravo je morski puž. Njegova anatomija podsjeća na zeca. Ovaj jednostavan organizam naučnicima je poslužio kao pokusni kunić za epohalno otkriće. Prof. Dr. Eric R. Kandel, («Einstein neurobiologije») u nervnim ćelijima morskog zeca otkrio je sjedište dugotrajnog pamćenja. Nobelovac Kandel iste proteine kasnije je dokazao u ljudskom mozgu. Nužno je reći da je Eric R. Kandel austrijski Jevrej. Protjeran 1939. godine u Ameriku. Nekoć mladić. Danas 80-godišnjak. Autor knjige «U potrazi za pamćenjem» u intervjuima naglašava kako još uvijek «sanja Beč». Podsjeća da se ipak svega sjećamo. Očiju što svjetlucaju u mraku. Gledaju nas. Zečevi prošlosti. Valja i to prebrojati.