Bosiljku nikad bolje. Margarita i dalje cvjeta. Na Balkonu sve kao u pjesmi. Kad je ljeto nek je ljeto. Ispod prugaste tende rajski hlad. Tri kvadratna metra sreće. Taman. U krošnji preko puta divlji zeleni papagaj. Kreči li kreči. Kome? Čemu? Nikome. Ničemu. Vjerovatno meni. U novinama planetarno relevantna vijest o istraživanjima holandskog ornitologa Hansa Slabbenkoora: Naučnik je utvrdio, dakle otkrio, bolje reći izmjerio, da gradske ptice signifikantno glasnije pjevaju od raje u slobodnoj prirodi. Takmičenje protiv gradske buke. Papagaji. I švrake. Piše u novinama. Pogotovo švrake. Radikalno prilagođavanje okolini. Urbane ptice agresivno imitiraju požarne sirene, zvonca od bicikla, tonove mobilnih telefona. Originalno zar ne. Jašta. Život je borba. Nema čega nema. Na ovom svijetu. Svakakvih švraka. I čvaka.

Švicarski novinar Tom Kummer jedan je od njih. Originalnih imitatora. Prije desetak godina holivudski reporter u njemačkim novinama (SZ & FAZ) objavio je seriju izmišljenih intervjua s velikim zvijezdama. Od Sharon Stone preko Pamele Anderson do Whitney Houston. Courtney Love je maksuz za maštovitog reportera izjavila: «Dirkam si grudi više kako bi izazvala gađenje a ne divljenje.» Ona to nikome tako ne bi rekla. Tom Kummer bio je sit plakativnih, dosadnih, stotinu puta prežvakanih razgovora s prominentnim ličnostima. Žurnalist je bio željan autentičnosti. Trač-novinar je želio da s golišavom Ivanom Trump konačno razgovora o filozofiji. Sjedeći na kauču imenjaka Toma Hanksa talentirani imitator glasova došao je na ideju da izmisli priču o tome kako holivudska zvijezda pomoću bizarnih japanskih feng šui metoda traži novi stan. I upali foluška. Početak uspješne karijere.

Tom Kummer bio je zvijezda njemačkog novinarstva. Super su mu bili intervjui. Dvoje djece. Kuća u Los Angelesu. Sretan porodični život. Dok ga nisu provalili. Dok nije dobio crvenu kartu. Doživotni otkaz. Zasluženo. Nešto kasnije, propali plagijator sročio je autobiografiju, priče iz sopstvenog života, pod nazivom «Blow up». Napumpano štivo ostaje nezapaženo. Tužna je sudbina imitatora koji umije tuđe glasove imitirati. Ali svoj ne. Rekao bi na toj baušteli Austrijanac Thomas Bernhard (Der Stimmenimitator, 1978), proslavljeni autor knjiga o nepoznatim ljudima, kojima je malo falilo da ih neko spomene u novinama. Poput sudijske pište prodorno pero, pisac Thomas Bernhard nas polako ali sigurno uvodi u svijet fudbala. Kako to? Vrlo lako. Za vrijeme Svjetskog prvenstva u Južnoafričkoj Republici svi putevi vode u istom pravcu.

Muška metafora fudbala nalazi se na vrhuncu medijske moći. Napuhani jezik sporta paušalno primjenjujemo na narode i kontinente. Komentatori i kolumnisti kreče kao divlji kelnski papagaji. Svaki iz svoje krošnje. Sa svog balkona. Latinska Amerika ipak podbacila. Afrika ne zna pucati penale. Nijemci kao Nijemci. Gdje smo u svemu tome mogli biti mi? Svake četiri godine jedna te ista predstava. Jedan te isti krimić. Uvijek s različitim raspletom. Zašto smo toliko naivni, kamo nas to vodi i kako će se ovaj put sve završiti zna samo vidovita hobotnica pod imenom Paul. Popularni okotopus prorok živi u velikom akvariju (Sealife) u Oberhausenu. Bosanska proročica Azira gleda u kašike. Njemačka hobotnica Paul u lonce. Prije utakmice mu se pred pipke gurnu dvije posude označene različitim zastavama. U svakoj po školjka. Koju prvu smaže, ta zastava pobjeđuje. Paul je do sad pogodio sve i jedan rezultat (njemačkih tekmi) na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi.

Bill Gates pogodio je u srž. Kada je u sadržaju vidio zlatno tele. „Content is King“ propovijedao je otac Microsofta, na početku internet-booma, mudro sluteći da iz nepreglednog mora informacija trajno strše grebenovi čvrste supstance. Korisnici interneta zavedeni dobrim sadržajem vjerni su posjetioci. Nasukan na kvalitetan sprud smisla, surfer nema kud. Kamen gori, val se pjeni. Umreženi, umreženi. Čemu design, mačku o rep masna slova, džaba headline – kad se ne nudi nešto konkretno? Kad iza svega ne stoji velika marketinška kvaka. Prorok Bill Gates, često odjeven u prepoznatljive vunene ogrtače i džempere, rano je prepoznao da pod novim uslovima publikacije mušterijama treba prije svega prodavati lakoprobavne sadržaje. Content u njegovim očima nisu višeslojni tekstovi, analize i refleksije, već prvenstveno igrice, instant programi, sport, oglasi, online-zajednice i ostali supstrati kratkoročnog entertainmenta.

Tržište je reagiralo pozitivno. Šire li se šire farme blesavih sadržaja. Najveća kompanija među njima: Demand Media iz Sjedinjenih Američkih Država. Preduzeće specijalizirano na produkciju mrežne supstance zapošljava oko 10 000 radnika, koji svaki dan objavljuju 4000 novih tekstova i filmova. Poslovni moto: „Publiciramo sve što ljudi žele znati i dijeliti s drugima.“ Demand Media funkcionira kao mašina za milione odgovora i praktičnih savjeta vezanih za posao, karijeru, domaćinstvo, zdravlje, ljepotu, oblačenje, fitness, odgoj djece i održavanje automobila. Jedan od hitova je ilustrirani content, koji nam objašnjava kako svezati kravatu za deset sekundi. Uspješna američka firma najavljuje skori dolazak na njemačko tržište – gdje je očekuje jaka konkurencija poput AOL-a ili Yahoo-a, koji su također uočili potencijal. Neće dugo trajati dok ne osvane prva profesionalna stranica na bosanskom jeziku sa savjetima o tome kako dresirati kerušu da ne grize.

Princip je isti, biznis možda još veći, kada su u pitanju takozani app-ovi producirani u partnerskom krugu firme Apple. Pametni, visoko obrazovani programeri skockali su u međuvremenu oko 100 000 programčića, bez čijih sadržaja svakodnevica za mnoge postaje nezamisliva. Pomoću njih ljudi kupuju karte za kino, naručuju cvijeće, vode ratove i slično. Američki proizvođač oružja Knights Armament, u saradnji s Apple-om, hrabrim vojnicima nudi koristan app za preciznije gađanje snajperom: Bulletflight. Cijena? Prava sitnica: 3,99 dolara za početnike. Verzija za napredne uključuje proračun zemaljske rotacije i košta 29,99 dolara. Bulletflight pomaže pri pozicioniranju sočiva u ovisnosti od vjetra i ugla iz kojeg se ubija. Američki vojnici u Afganistanu su zadovoljni – prenosi njemački list Süddeutsche Zeitung, iako na granici prema Pakistanu čudesni iPhone-u zna pričesto izgubiti mrežu.

Da ne dramatiziramo. Bulletflight ne koriste isključivo vojnici, već i bezopasni njemački lovci. Christian Farhumand iz Seelscheid-a tvrdi je ranije pucao iz osjećaja. Danas strijelcu asistira Bulletflight. Lisica, iz 350 metara razdaljine. Kein Problem. Mrtva na licu mjesta. Taj internet je stvarno čudo. Na njemu čovjek može pronaći sve što želi. Praktične stvari. „Content is King“. Sadržaj je kralj, rekao je davno prorok Bill Gates. Kako je samo znao da smo osuđeni da ovdje također ponudimo jedan prijeko potrebni savjet: Zakopčajte košulju do kraja. Prebacite kravatu oko ovratnika. Širi dio kravate mora visiti dvostruko više od tanjeg dijela kravate, na strani dominantne ruke. Širi dio kravate omotajte oko tanjeg dijela, malo niže od vašeg vrata. Prvo preko čvora. Pa onda kroz čvor. Povucite istovremeno za tanji i širi kraj kako bi zategnuli čvor! Privucite ga vašem vratu, pazeći da se pri tome ne ugušite.

Nije lako biti dobar komentator. U zemlji stručnjaka za sporedne stvari. Tamo gdje prosječni gledatelj o fudbalu zna mnogo više od tebe. Kako ljudima reći nešto novo i zanimljivo? Kad svi kuže ionako sve. I svašta. Zna se ko tvrdo – a ko mehko igra. Šta god na terenu da se dogodi, šuplje historijske analogije nalaze se nadomak ruke. O Gani, Englezima, Sjevernoj i Južnoj Koreji, Dancima, Brazilu, Novom Zelandu, Slovačkoj, Australiji. Odmah pokraj pepeljare i hladne pive. U ljetnim baštama. U kojima muškarci dlakavih nogu, u znojnim papučama mudruju o strategijama selektora i mutnim mentalitetima igrača. Kako biti dobar komentator? Kad je svaka riječ unaprijed plitka. Kao tanki plazma televizor. Kupljen na kredit.

U Bosni i Hercegovini situacija nije nimalo bolja. Gora nego u Njemačkoj. Ovdje se komentator natječe s nepreglednom masom samoukih stručnjaka koji, zahvaljujući manjku pametnija posla, raspolažu nevjerovatnim viškom beskorisno bitnih informacija. Kakvom statistikom, kojim podatkom zadovoljiti takve gledatelje? Ako ne pričom o porodičnoj situaciji tog i tog sudije, koji je svoj prvi internacionalni meč svirao te i te godine, koji se završio tako i tako. „Možda još spomenuti i to da je djed od sudijine supruge također bio sudac.“ Hrapavim glasom rekao bi Marjan Mijajlović, Srbijanac, vatreni fan reprezentacije Bosne i Hercegovine. Komentator, koga je javni emiter iz Republike Srpske izbacio u poluvremenu prve utakmice svjetskog prvenstva. Navodno zbog žalbi gledatelja. Medijska šizofrenija. Ljudi u Marjanu Mijajloviću čuju svoj glas, koji njima ne pripada.

I njemačke kolege imaju svojih bisera. Znaju i oni zavrnuti loptu. Gerhard Delling je svojevremeno prokomentirao: „Bace li ga u hladnu vodu, grdno će se opržiti!“ Vrh rang liste u Njemačkoj još uvijek brani komentator Heribert Faßbender s antologijskim posmatranjima kao što su: „Rezultat je 1:1, a moglo je biti i obrnuto.“ Pored njega tu je i Werner Hansch. Ovaj veliki ekspert uopće nije vjerovao u brojeve: „Statistički gledano svaki četvrti čovjek je Kinez. Kako to da na terenu nema niti jednog?“ Tokom svjetskog prvenstva televizijske zvijezde u Njemačkoj palamude prije i poslije utakmica: trener Borussia Dortmunda – Jürgen Klopp, bivši igrač Beyern Münchena – Mehmert Scholl i proslavljeni njemački reprezentativac Günther Netzer. Glasovi komentatora, za vrijeme utakmice, većinu gledatelja nerviraju. Ali oni ne stoje u prvom planu.

Za razliku od profesionalaca koji trešte iz bosanskohercegovačkih tv aparata. Javni emiteri Bosne i Hercegovine u eter šalju glasove preuzbuđenih komentatora, koji nažalost nisu otputovali u Južnu Afriku, već čuče u betonskim zgradama domaćih radio-televizija. Iz njihovih glasova izbija čežnja gledatelja da postane dio velikog fudbalskog svijeta. Sudionik u Fifinoj fikciji. Komentatori izabrani po nacionalnom ključu moraju biti zrno luđi od deformirane sportske javnosti kako bi opravdali svoje radno mjesto. Gledatelji tako tjeraju komentatora da bude veći fudbalski freak od njih. On je njihov sluga. Njihov glas. Kakvi komentatori – takav narod.

Prljava vijest – čista savjest. Za obožavatelje firme Apple. U kineskim fabrikama partnera Foxconn skočila plata. Lični dohodak povišen za 70 posto. Hitar potez upravnog odbora. Jasno da od 900 yuana (107 eura) ljudi teško žive. Nakon serije samoubistava u krugu preduzeća. Tokom prve polovine godine deset radnika skočilo je u smrt. S nebodera u sklopu kompleksa. Potplaćeni i premoreni. Nakon okrugle desete žrtve tajvanski vlasnik Terry Gou prepoznao je štetu. Potreseni direktor je za medije izjavio da je kompanija angažirala stotinjak psihologa kako bi spriječila nastavak suicida. Oko radničkih stambenih zgrada razapete su spasilačke mreže. Za svaki slučaj. Zaposleni su potpisali ugovore kojima se obavezuju da neće izvršiti samoubistvo. Sad je sve uredu. Pošteno. Na jugu Kine Foxconn pruducira elektronske uređaja za velike mušterije: Apple, Dell, Samsung, Nokia.

Samubistva na traci dirnula su Steve Jobsa. Incidenti su iznenadili šefa firme Apple, uoči predstavljanja nove generacije iPhone-a. Brži, tanji, oštriji. Puno bolja baterija. Veća autonomija. Bogat kontrast. iPhone 4. Kakva šteta. Kamera – pet megapiksli. Blic i digitalni zoom. Najoštriji displej u istoriji mobilnih aparata. Kineska samoubistva rastužila su Steve Jobsa. Naravno. Zašto baš sad? Ponukan tugom, digitalni inovator, izumitelj i vizionar intuitivno se informirao o uslovima rada u pogonima za proizvodnju magičnog iPhone-a. Nakon što je to objektivno učinio, multifunkcionalni Mr. Jobs je, uz veliko olakšanje, na kalifornijskoj konferenciji „All Things Digital“ ipak iskreno pohvalio odgovorne partnere iz Foxconna. Apple smatra da Foxconn ne izrabljuje svoje radnike. Zaposlenima u krugu fabrike, kaže Jobs, omogućeno je da posjećuju kina, idu u restorane, bazene i bolnice. U slobodno vrijeme. Divota.

Dokaz da je šef duša od čovjeka. Da on to mora biti. Zato što je konkurencija velika. Uspjeh iPhone-a proizilazi, između ostalog, iz zgodno dizajniranog touchscreen-a. Digitalni svijet osjetljiv na dodir. Kombinacija konkrentnog čula s virtualnim prostorom. Originalno zavodljiv fol koga je lako kopirati. Steve Jobs nije jedini vizionar u branši. Ima njih ko na traci. Po uzoru na sitni iPhone ovih dana kompanija Medion najavljuje neviđeno ogromnu touchscreen spravu: Medion X9613. U krugovima firme od milja prozvan: „The Touch“. Ekran 24 cola. HD-televizija, blu-ray, bluetooth, igračka, pisaća mašina, savršeno tihi quadcore-procesor. Hard disk 1 terabajt. Taman. Ko naruči „The Touch“ u velikoj kutiji pronalazi i jednu veliku krpu za čišćenje. Crni ekran brzo se prlja. Privlači prašinu i masne prste. Upotreba nakon smazanih ćevapa se ne preporučuje. Ekran ne reagira na čačkalicu.

Samo na dodir. Sve na dodir. Ništa bez dodira. Dodirni me, baby, pjevao je Jim Morisson. Prije nego što je izvršio samoubistvo. Dodirni me, baby, mogao bi se zvati i čudesni aparat koga je izumio Amerikanac Claude Shannon. Otac matematičke teorije informacija (A Mathematical Theory of Communication, 1948). Pasionirani žongler, izumitelj kompjuterskog šaha, tvorac mehaničkih miševa koji se uspješno orijentiraju u lavirintima, programer frizbija na raketni pogon također je osmislio ultimativnu spravu na dodir, takozvani „Ultimate Machine”. Ideja je sasvim jednostavna. Mala drvena kutija. Kada pritisneš ON, iz mašine izlazi ruka, ispruženi prst koji šalter automatski vraća na OFF. Izum programiran da sam sebe gasi slika je najkonstantnije funkcije svakog novog aparata. Ogledalo suicidnog napretka. Svako novo otkriće nosi masku smrti. Vijest o njemu – informacija samoubica.

Po uzoru na revolucionarnu rubriku «Klub poznatih» (Dnevni Avaz) u nastavku prenosimo razgovor s najzanimljivijom osobom iz njemačkog javnog života. Mjesto radnje – Zapadni Balkon. Keln. Pročitajte spektakularnu blic biografiju maksimalno utjecajne ličnosti. Ko bi to mogao biti? Da. To je on. Rijetka ptica. Stub morala. Kljun istine. Borac za ljudska prava, specijaliziran na životinjsko carstvo. Neustrašiv novinar. Pero – institucija. Vođa jednočlanog istraživačkog reporterskog tima, čiji profesionalni integritet niko u ekipi ne dovodi u pitanje. Medijski putokaz, svjetionik i sidro. Etička planina, trđava i kopno. Zmaj provjerene informacije. Životinjski kompas ljudskog kredibiliteta u vrtlogu svjetske krize.

Ime i prezime:
Papagaj de Cologne

Datum i mjesto rođenje:
Neka ostane tajna.

Gdje živite – s roditeljima, podstanar ili imate vlastiti dom:
Podstanar. U Kelnu. U stablu platana, na gradskom groblju „Melaten“.

Bračno stanje:
Slobodan.

Bitni datumi u Vašem životu:
Defitinivno 1975. godina, kada je izvršen jedinstven historijski zločin nad takozvanim divljim gradskim papagajima u Kelnu. Odmazda bez razloga. Spontana ljudska hajka na sve što je zeleno i leti. Vjerovatno najgori dan u istoriji slobodnih papagaja u ovom dijelu Evrope. Još uvijek se mnogi od nas pitaju: Zašto?

Koji automobil vozite:
Letim. Akt solidarnosti. Da li znate da svake godina u njemačkim saobraćajnim udesima gine milion divljih svinja, srna, zečeva i lisica?

Idete li na fitness:
Ne.

Kako se odmarate:
Uz dobru muziku. Najčešće sevdah.

Omiljeni muzičar:
Himzo, naravno, kao pjevač. Kao kompozitor – zauvijek Mozart. Da li ste znali da njemačke mikrobe otkidaju na Mozarta? Ozbiljno. U Brandenburgu mikrobama u kanalizaciji puštaju “Čarobnu frulu” kako bi ih stimulirali pri preradi otpadne vode. Bio i ostao car. Wolfgang Amadeus.

Volite li kuhati:
Majstor sam za roštilj.

Šta morate imati u frižideru:
Sodu bikarbonu.

Najdraža knjiga:
Derviš i smrt.

Omiljeni pisac:
Ima ih više.

Za koji tim navijate:
FC Köln

Šta najprije primjećujete kod osobe suprotnog spola:
Kandže, oči i osmijeh.

Jeste li ljubomorni:
Ne.

Biste li ikada oprostili nevjeru:
Ne.

Bavite li se sportom:
Rekreativno.

Omiljena hrana:
Sve s roštilja – osim mesa: šampinjoni, košpe, tofu, paprike, tikvice, rotkvica, patlidžan…. Meso mi se gadi. Prošle godine u Njemačkoj zaklano 60 miliona svinja, goveda, ovaca, koza i konja? Odvratno. Savezni statistički savez količinu ubijene peradi izražava u tonama: 7,7. Cinično zar ne. Ljudi, živimo u 21. stoljeću. Halo!

Volite li ići u šoping:
Da.

Jeste li sujevjerni:
Ne.

Imate li kućnog ljubimca:
Ne.

Vaš najbolji prijatelj je:
Alibaba, Pepe, Elvis, Juanito, Zorro, Titti, Traudi, Schniki, Ricki, Kikki, Rambo, Napoleon…..

Pratite li političku situaciju:
Da.

Da imate 15 minuta vlasti, šta biste prvo uradili:
Ljude u kavez. Ptice na slobodu. Na 15 minuta. Kao eksperiment. Da li znate da je 2008. godine u njemačkim naučnim laboratorijima mučeno 2,7 miliona životinja? Miševi, pacovi i ostali glodari (2300000), svinje (13102), goveda (6288), ovce (4810), majmuni (2285), konji (598), mačke (803) i psi (445).

Biste li učestvovali u šou realnosti:
Ne.